Kišobran br. 144

Učenici 2. e razreda OŠ Eugena Kumičića pod mentorstvom učiteljice Davorke Ilečić

"Ja sam samo učiteljica koje svoje slobodno vrijeme voli provoditi slikajući. Oslikavala sam razno razne predmete, od casa pa do tenisica i haljina. Kada mi se Maja javila s pozivom da sudjelujem u akciji oslikavanja kisobrana, to je bio novi izazov koji sam objerucke prihvatila! Za koga? Za djecu? Naravno! Rekoh entuzijasticno i uzmem dva kisobrana.

Par dana kasnije, tijekom oslikavanja, prosla mi je misao kroz glavu zasto sam uzela samo dva kisobrana, ako mogu pomoci oslikavajuci vise? Za djecu je! Telefonski poziv i Maja stize sa jos 10.

Istovremeno zavrsila sam u izolaciji i oslikavanje je dobro doslo kao aktivnost koja mi je ispunila vrijeme i odvratila misli. Svaki kisobran oslikan je s ciljem da razveseli ljude tijekom tmurnih kišnih dana,da zapjevaju stih pjesme koji je napisan, ne samo vlasnici kisobrana vec i prolaznici koji ce ih ugledati. Ako izmami barem jedan osmijeh, ako barem jedna osoba zapjeva stih, moja misija je ispunjena. No, jedan kisobran sam odlucila sacuvati za svoje učenike. Htjela sam i njih ukljuciti u ovu akciju. Objasnila sam im kako ce pomoci bolesnoj djeci ako oslikaju kisobran i bili su presretni sto mogu biti dio ove price. Ukljuceni su u svaku humanitarnu akciju u kojoj sudjelujem pa tako i u ovu. Ucim ih kako nas mali krug, 2.e, moze uciniti velika djela da stvori bolji svijet. Na kisobranu su motivacijske poruke, sareni crtezi kojima je takoder cilj razveseliti drugu osobu. Šaren, drugačiji, dječji, baš takav je savršen jer je u njemu puno ljubavi i pažnje koju su limači dali da bi drugima pomogli."

Davorka Ilečić